ĆeiF mi je pisati ovaj post
ĆeiF mi je citati tude postove
ĆeiF mi je dijeliti sa vama radost i tugu, nadanja i misli
ĆeiF mi je napisati nesto sto od srca otkinem, pa sa vama to podijelim
ĆeiF mi je nekad biti sam
ĆeiF mi je popiti kahvu iz fildžana onako sa merakom i malko mljeka:))
ĆeiF mi je setati po kisi i to bez kisobrana ne da bi pokisao nego da bi se barem na tren sjedinio sa prirodom cistom,
ĆeiF mi je promatrati ljude, ne da bi im nalazio mahane neg da bi svoje bolje uocavao i krio tj ispravljao se,
ĆeiF mi je nekad otici na Vratnik u neku od mahalski džamija gdje me niko ne zna i pomoliti se Plamenitom,
Ćeif mi je pogledati dobar film u kinu....
ĆeiF mi je sa mamom popricati o djetinstvu i da mi ona prica kakav sam bio kao beba, kao dijete...da mi prica o vremenu u kojem sam cist od grijeha bio...
Ćeif mi je sa starim osobama popricati, a najvise sa svojom majkom-nanom, jer volim da prica o starim vremenima. Vremenima u kojim zavist je ako nista skrivena bila....
Ćeif mi je posmatrati stablo, posebno ako je staro...jer sto ga vise gledam i posmatram imam osjecaj da mi hoce nesto kazati,nesto otkriti ali se susteze....
Ćeif mi je posjetiti starog prijatelja, kojeg dugo nijesam vidio da sa njim prijsetim se nekih zaboravljenjih trenutaka...
Ćeif mi je gledati u "pupoljak rosni" moj i samo to...gledat je.....
Ćeif mi je na travu leci i posmatrati nebo plavo i tako razmisljati o Gospodaru koji to isto nebo stvori bez stubova a ono besprijekorno lebdi i velica Ga....
ĆeiF mi je pomoci nekom a da to niko ne zna...
Ćeif mi je imati ĆeiF....jer ko Ćeifa nejma taj Ćeifit ne umije...a ko Ćeifit ne umije taj kahvu iz fildžana popiti ne umije...a ko to ne radi taj nikad spoznati nece sta je to ćeiF!!!:)))
ih ima ih jos, tih Ćeifova ali kad bi ja sad sve nabrajao vi biste dugo, duuuuuugo to citali...
